Odvjetnica Građanske inicijative STANARI ZAJEDNO Katja Šesnić je predsjedniku Vlade RH, predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, saborskim zastupnicima, klubovima, strankama i ostalim relevantnim institucijama poslala Zahtjev za izmjenu i dopunu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U zahtjevu tražimo izmjenu članka 73. i održavanje tematske sjednice u Saboru RH zbog zatraženih izmjena, a vezano za negativne utjecaje masovnog turizma na kvalitetu života u lokalnoj zajednici.
Inicijativa STANARI ZAJEDNO je prikupila više od 2.000 potpisa za deapartmanizaciju stambenih zgrada, a potpise prikupljamo i dalje.
Svoj zahtjev temeljimo na činjenici da već više desetljeća lokalno stanovništvo uz obalu zbog masovnog turizma trpi kako zbog nemogućnosti života u centrima gradova i mjesta uz obalu, tako i zbog nedostupnosti osnovnih sadržaja za život, a pogotovo zbog nedostupnosti nekretnina za stanovanje mladih obitelji koji više
nemaju gdje niti iznajmiti, a kamo li zbog previsokih cijena kupiti nekretninu.
Naime, činjenica je da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije regulirao što je to stan i koja mu je primarna svrha, ani nije razlučio što je to apartman i koja mu je namjena, niti radi razliku između ta dva pravna pojma.
Želimo naglasiti da se Peticija odnosi isključivo na deapartmanizaciju stambenih zgrada i ni na koji način se ne odnosi na privatne kuće koje su tradicijski uvijek bile mjesto iznajmljivanja i dodatnog prihoda lokalnom stanovništvu.
Inicijativi je jasno da je u konkretnom slučaju došlo do sukoba dva prava i to s jedne strane ugroženog prava lokalne zajednice zbog čega smo pokrenuli Peticiju radi zaštite lokalnog stanovništva od posljedica masovnog turizma, te nasuprot tome s druge strane prihoda, odnosno profita iznajmljivača.
Inicijativa upozorava na činjenicu da je zbog masovnog turizma došlo do iseljavanja stanovništva iz centara gradova pogotovo Splita i Dubrovnika, jer su ti gradovi najviše pogođeni masovnim turizmom, a situacija nije ništa bolja niti u manjim gradovima i mjestima na cijeloj našoj obali. Činjenica je da su nekretnine na tržištu dosegle svoj maksimum i da više uopće nisu priuštive lokalnom stanovništvu jer lokalno stanovništvo više niti ne može dobiti kredit od banke za kupovinu stana. Uz to je činjenica da lokalno stanovništvo ne može sebi više niti pronaći nekretninu za dugotrajni najam tako da su tim pogođene pogotovo mlade obitelji i mladi ljudi koji se ne mogu osamostaliti, a također ne mogu niti razmišljati o osnivanju obitelji, pa se nažalost iseljavaju i to više ne na periferiju gradova ili u manja mjesta oko većih gradova nego nažalost izvan granice lijepe Naše.
Osim navedenog problema Inicijativa posebno naglašava da je lokalno stanovništvo pogođeno jer su zbog masovnog turizma najmovi prostora po centrima gradova postali preskupi, pa su se obrti i trgovine polako preseljavali i preselili svoje lokacije na periferije gradova, a mnogi su trajno zatvorili. Stoga lokalno stanovništvo iz centra i šireg centra npr. Splita, kao drugog najvećeg grada u Republici Hrvatskoj, mora automobilom putovati na drugi kraj grada i po 25 i 30 minuta, a nekada u zimskom periodu i više da bi kupili osnovno za život od žarulja, obaviti popravke kod krojača do kupnje školskih potrepština za djecu. U centru ili širem centru drugog najvećeg grada u RH ostalo je samo nekoliko trgovina koje su opremljene hranom. Grad Split vrvi sladoledarnicama, restoranima i trgovinama alkoholnih pića, koje su 7 -8 mjeseci u godini zatvorene i oblijepljene bijelim papirom, a pri tom moramo imati u vidu činjenicu da nemaju svi automobil, da je taxi skup, a javni prijevoz uz obalu nije dostupan kao u Zagrebu.
Ovako slično je i u drugim gradovima i mjestima na našoj obali, ali je ovdje Split kao drugi najveći grad po veličini u RH naveden samo kao primjer. Osim navedenog činjenica je da turisti ne poštuju kućni red, da se tu radi osim ružnih scena koje smo svi imali prilike vidjeti u medijima o svakodnevnom uznemiravanju lokalnog stanovništva. Tako naši susjedi po stambenim zgradama ujutro moraju na posao preko pijanih turista koji nisu mogli niti doći do iznajmljenog apartmana, nego su zaspali na stubištu, naši susjedi čiste izmet i ispovraćani sadržaj za turistima, u tim stambenim zgradama žive i djeca i mladi, ali i stari i nemoćni ljudi. Pri tom posebno ističemo da je uobičajena praksa da iznajmljivač niti ne vidi svoje goste, nego ima poštanski sandučić sa šifrom o kojoj gosta obavijesti i ovaj otvori sandučić uzme ključ od apartmana, a tako ga u sandučić i vrati. Zbog ovakve prakse iznajmljivači niti ne znaju kako se njihovi gosti ponašaju.
U čl. 34. Ustava RH jamči se pravo na nepovrediv dom, a u čl. 35. Ustava RH jamči se štovanje i pravna zaštita svačijeg osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Također je čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčena zaštita prava na dom. Inicijativa postavlja pitanje jesu li poštivana Ustavom RH zajamčena prava stanara stambenih zgrada u odnosu na ponašanja turista koja nisu izdvojena, niti pojedinačna, nego masovna i uobičajena. Smatramo da su zbog svega opisanog ugrožena Ustavom RH i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčena prava na nepovrediv dom, njihov
osobni i obiteljski život, dostojanstvo lokalnog stanovništva i njihov ugled i čast. Nasuprot naprijed opisanom ugroženom pravu lokalnog stanovništva, iznajmljivači, što se često čuje i putem medija, govore da bi konačnim rješenjem ovog pravnog pitanja došla u pitanje njihova egzistencija. Prije svega stav Inicijative je da konačnim zakonskim reguliranjem ovog pravnog pitanja ni na koji način ne bi došla u pitanje egzistencija iznajmljivača.
Iznajmljivači bi i dalje mogli iznajmljivati svoje stanove za dugoročni najam čime bi ostvarivali zavidan redovan mjesečni prihod, dakle egzistencija im nikako ne bi došla u pitanje. Isto tako je činjenica da bi iznajmljivači ostali bez razlike prihoda od one koju stvore svake godine kroz iznajmljivanje apartmana – kratkoročni najam do one koju bi ostvarili iznajmljivanjem stanova za dugoročni najam. Činjenica je također da iznajmljivači na prihod od kratkoročnog najma ne plaćaju nikakav porez osim paušala, dok iznajmljivači koji iznajmljuju stanove na dugoročni najam plaćaju porez. Iznajmljivači koji iznajmljuju dugoročno diskriminirani su u odnosu na iznajmljivače za kratkoročni najam koji su u povlaštenom položaju što je protivno čl. st. 2. Ustava RH.
Inicijativa daje primjer i naglašava da ovo nije prosjek, niti relevantan podatak, nego samo primjer radi jasnijeg uvida u sve rečeno:
na primjer:
1.) za jedan dvosoban apartman iznajmljivač apartmana zaradi u jednoj godini čistog prihoda cca 40.000 EUR-a
2.) istovremeno za jedan dvosoban stan iznajmljivač npr. u Splitu zaradi godišnji prihod kada plati porez od cca 12.000 EUR-a
= dakle činjenica je da bi izmjenama zakona iznajmljivači apartmana ostali bez tri puta većeg prihoda i to prihoda na koji ne plaćaju porez
primjer cca 40.000 EUR-12.000 EUR=28.000 EUR
u ovom primjeru bi iznajmljivač apartmana ostao bez prihoda od 28.000 EUR-a na koji ne plaća porez nego paušal. Stoga, suglasno svemu navedenom Inicijativa postavlja pitanje:
KOJI JE PRAVNI INTERES REPUBLIKE HRVATSKE I KOJE PRAVO JE UGROŽENIJE I KOJE PRAVO REPUBLIKA HRVATSKA ŽELI ZAŠTITI:
- PRAVO GRAĐANA DA OSTVARE ZAŠTITU IZ ČL. 34. I 35. USTAVA RH i čl. 8. KONVENCIJE O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA ILI PRAVO IZNAJMLJIVAČA NA EKSTRA PROFIT (dakle onu razliku u
iznamljivanju bez koje bi ostali) NA KOJI NE PLAĆAJU POREZ?
Je li interes Republike Hrvatske da zaštiti lokalno stanovništvo, omogući mladim obiteljima da ostanu u Republici Hrvatskoj i osigura im pravo na dostupno i priuštivo stanovanje i dostojanstven život ili je interes Republike Hrvatske da zaštiti ovu razliku u prihodu iznajmljivača – ekstra profit (onaj dio zarade bez koje bi ostali kada bi umjesto iznajmljivanja apartmana, iznajmljivali stanove na dugorični najam) koji ostvare svake godine, a da u proračun RH ne uplate niti jednog jedinog centa poreza, osim paušala koji plaćaju.- Naglašava se iznajmljivači apartmana ne bi ostali bez prihoda, nego bi im prihod bio zavidno velik, ali daleko manji nego sada. Suglasno svemu navedenom, Inicijativa predlaže da se Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izmjeni i dopuni u čl. 73. tako da se doda st. 5. koji bi glasio:
5.) Stambena zgrada je u smislu ovog Zakona zgrada u kojoj su sve samostalne uporabne cjeline etažirane i uknjižene kao stanovi i služe isključivo za stanovanje, te daje pravo vlasniku stana da svoj stan može iznajmiti trećim osobama – najmoprimcima za dugoročni najam. Apartmanska zgrada je u smislu ovog Zakona zgrada u kojoj su sve samostalne uporabne cjeline etažirane i uknjižene kao apartmani, a iste mogu služiti za odmor, kao i za bavljenje turizmom, odnosno iznajmljivanjem turistima za dnevni najam za što je vlasnik apartmana dužan ishoditi posebnu dozvolu nadležnog tijela. Zgrada može služiti ili za stanovanje – stambena zgrada ili za odmor i bavljenje turističkom djelatnošću – apartmanska zgrada.
Inicijativa predlaže i da se u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima navede sljedeće:
“Stupanjem na snagu izmjena i dopuna ovog Zakona prestaju važiti sva izdana rješenja o kategorizaciji osobama koje se bave turističkom djelatnošću iznajmljivanja stanova kao apartmana u stambenim zgradama”.- Također se predlaže Saborskom Odboru za zakonodavstvo da odredi i održi tematsku sjednicu na ovu temu, jer je u interesu javnosti, a i sam interes za ovu temu je ogroman, te da se donese zaključak kojim će se predložiti Saboru zatražena izmjena i dopuna Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno
deapartmanizacija stambenih zgrada.
Inicijativa dostavlja svoj podnesak Vladi RH i Saborskom odboru za zakonodavstvo, a Predsjedniku RH, Predsjedniku Sabora RH, svim Saborskim odborima i klubovima dostavlja se ovaj podnesak na znanje, jer je se ovo pravno pitanje tiče svih sfera života, odnosi se i na turizam i na gospodarstvo, ovo pitanje je i financijsko pitanje, ono se odražava na obitelji i na sve ostale društvene odnose, to je pitanje koje nadilazi stranačku pripadnost i ideologiju, odnosi se na ljude u lokalnoj zajednici koji su orjenitrani i lijevo i desno i na centru ili su apolitični, odnosi se i na ljude koji pripadaju manjinama i ljude koji pripadaju većini, odnosi se jednako na sve i tiče se života svih koji žive uz cijelu našu obalu, te se stoga predlaže ovom pitanju pristupiti izvan okvira političkoj pripadnosti i ideologiji. Jer, radi se o egzistencijalnom pitanju lokalnog stanovništva i prava na dostojanstven i miran obiteljski život.