Buka je izuzetno neugodna štetna imisija koja, osim što uznemirava stanare, utječe na njihovo zdravlje. Uslijed svakodnevne prekomjerne buke onemogućen je neophodno potreban miran san. To utječe na lošiju učinkovitost na poslu i u privatnom životu, a posljedica je narušena kvaliteta života u vlastitom domu unatoč činjenici što je Ustav Republike Hrvatske zajamčio pravo svakom na nepovrediv dom i pravo na dostojanstven obiteljski život. Ovaj problem pogađa cijele obitelji, te negativno utječe na njihovo zdravlje i živote.
Nitko ne treba trpjeti prekomjernu buku. Svatko ima pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, a ista se ostvaruje opozivom suglasnosti za obavljanje djelatnosti kratkoročnog najma.
Zakon o upravljanju i održavanju zgrada presumira da apartmani koji imaju rješenja o kategorizaciji izdana do stupanja na snagu Zakona imaju i suglasnost, te da ta suglasnost vrijedi 5 godina do ishođenja nove suglasnosti. Tako bez obzira što suvlasnici nisu potpisali suglasnost Zakon presumira njeno postojanje, slijedom čega se ta zakonom presumirana suglasnost može i opozvati.
Da bi do opoziva suglasnosti moglo doći potrebno je da se kršenje kućnog reda događa tri i više puta unutar dvije godine. To kršenje potrebno je prije svega prijaviti predstavniku stanara, te obavijestiti i policiju.
Nakon što se ispune uvjeti kršenja kućnog reda, dakle tri i više puta unutar dvije godine, suvlasnici natpolovičnom većinom opozivaju suglasnost za obavljanje djelatnosti kratkoročnog najma u njihovoj zgradi.
Uz sve navedeno vlasnik nekretnine koji trpi štetnu imisiju prekomjerne buke iz apartmana ima pravo ustati tužbom nadležnom općinskom sudu protiv vlasnika apartmana, te je ovlašten tražiti prestanak imitiranja štetnih imisija prekomjernom bukom i postaviti zahtjev za naknadu štete. Nadležan je onaj općinski sud na teritoriju kojeg se nekretnina nalazi, kako ona iz koje se imitira štetna imisija prekomjerne buke, tako i ona u kojoj se ta buka trpi.
Što se tiče neregistriranih apartmana najbolje bi bilo da predstavnik stanar podnese kaznenu prijavu protiv vlasnika takvog apartmana Općinskom državnom odvjetništvu i Policiji.
Pravo na pravnu zaštitu vlasnici stanova moraju ostvarivati u pojedinačnim postupcima, s tim što se to ne odnosi na podstanare, čime ni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ni Zakon o upravljanju i održavanju zgrada nisu trajno i bezuvjetno riješili pravo stanara na nepovrediv, miran i dostojanstven život u vlastitom domu, bez obzira radi li se o vlasnicima stanova ili o podstanarima, a koje pravo je zajamčeno kako Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, tako i Ustavom Republike Hrvatske.
Iako Zakon o upravljanju i održavanju zgrada navodi da je stan namijenjan za stanovanje, u daljnjem tekstu isti Zakon daje pravo prenamjene tog stana u poslovni prostor, odnosno apartman i u tome se očituje najveći problem za stanare u stambenim zgradama. Upravo zato je Građanska inicijativa STANARI ZAJEDNO predložila dopunu čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tako da prenamjena stana u poslovni prostor – apartman više ne bi bila moguća i stambena zgrada bi bila namijenjena isključivo za stanovanje.
Na taj način bi se s jedne strane pružila trajna i bezuvjetna zaštita svim stanarima na stanovanje, odnosno miran i dostojanstven život u vlastitom domu, a s druge strane iz stambenog fonda više se stanovi ne bi pretvarali u poslovne prostore – apartmane, nego bi se u stambeni fond vratili svi stanovi koji su danas u funkciji apartmana.