S obzirom da se u javnom prostoru od pojedinih novonastalih udruga širi fama kako mali iznajmljivači u stambenim zgradama imaju stečena prava, te da im se retroaktivno ne mogu oduzimati dužni smo, služeći se zakonom, javnosti objasniti pravo stanje stvari.
U Večernjem listu od 26. kolovoza 2024. godine prof. dr. sc. Frane Staničić s Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu na tu temu je među ostalim kazao:
“Načelno govoreći, Ustav dozvoljava da pojedina zakonska odredba ima retroaktivno djelovanje (čl. 90. st. 5.), ako za to postoji “posebno opravdan razlog”.
Profesor dalje kaže kako Ustav štiti pravo vlasništva. Međutim, vlasništvo i obvezuje i svaki vlasnik dužan je doprinositi općem dobru.
Dalje kaže, pitanje je radi li se uopće o “pravom” ograničavanju prava vlasništva.
“Naime, tu se ograničava pravo na korištenje nekretnine za obavljanje točno određene djelatnosti, a s ciljem zaštite općeg dobra, odnosno omogućavanja da se ostvari drugo ustavom zajamčeno pravo – pravo na dom”, kaže profesor.
Profesor Staničić smatra da je ograničavanje eksploatacije kratkoročnog najma i najma stanova za radnike važno zbog više razloga. Ponajprije, to ugrožava vlasnička (i druga) prava susjeda takvih nekretnina, drugo, to stvara manjak raspoloživih stanova na tržištu. Treće, to negativno djeluje na turizam kao iznimno bitnu gospodarsku djelatnost za Republiku Hrvatsku (ograničavanje poduzetničke slobode i vlasničkih prava iz čl. 50. st. 2. Ustava).
I da sublimiramo, u Informatoru (stručnom časopisu) od 4. studenog 2024. godine navodi se:
“U svakodnevnom razgovoru često se miješaju pojmovi domaćin i iznajmljivač (rentijer), odnosno pružanje usluga smještaja i iznajmljivanje koji imaju različito značenje. Razlog tome je što u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti nije definiran pojam domaćinstvo, odnosno domaćin. Domaćini pružaju usluge smještaja u domaćinstvu u obiteljskoj kući osobnim radom, komuniciraju s gostima i žive u turističkoj destinaciji. Iznajmljivači (rentijeri) to ne rade. Oni iznajmljuju stanove registrirane kao apartmane u višestambenoj zgradi, i mnogi i ne žive u destinaciji, a vrlo često i nisu državljani Republike Hrvatske. Niti jednim zakonom nije dopušteno da se stanovi u višestambenim zgradama prenamjenjuju u apartmane. Sve dozvole (rješenja o odobrenju) registracije apartmana u višestambenim zgradama izdane rentijerima, pravno su problematične. Stoga je nepotrebno uopće govoriti o navodnim stečenim pravima”.
“Sve tako izdane dozvole treba maknuti iz hrvatskog pravnog prostora. U konačnici, država je ovlaštena kontrolirati upotrebu vlasništva donošenjem zakona, vodeći se zahtjevima javnog interesa. Riječ je o vrijednosnoj odluci ustavotvorca koja je od posebnog značenja za socijalnu državu utemeljenu na vladavini prava (članak 1. stavak 1. u vezi s člankom 3. Ustava)”, navodi se.