U posljednjih nekoliko godina, apartmanizacija stambenih zgrada postala je jedno od gorućih urbanističkih pitanja. Sve više stanova u gradskim četvrtima pretvara se u apartmane za kratkoročni najam što donosi ozbiljne posljedice za stanare, infrastrukturu i duh zajednice. Je li profit pojedinaca vrijedan narušavanja kvalitete života većine?
Od domova do hotela
Stanovi koji su nekad bili obiteljski domovi sada su sobe za turiste. Umjesto susjedstva u kojem se ljudi poznaju i pomažu, nastaju zgrade u kojima se stanari svakodnevno susreću s nepoznatim osobama, galamom i bukom kofera na kotačićima u gluho doba noći. Sigurnost i privatnost postaju upitni, dok se osjećaj pripadnosti zajednici gubi.
Rast cijena, pad kvalitete života
Kako se sve više stanova prenamjenjuje u apartmane, cijene nekretnina i najamnina divljaju. Lokalno stanovništvo, osobito mladi i obitelji, sve teže pronalazi pristupačne stanove za dugoročni najam. Gradovi se pretvaraju u kulise za turiste, a njihovi stvarni stanovnici prisiljeni su iseljavati na periferiju ili čak napuštati rodni grad.
Pravni vakuum i neodgovornost
Zakonodavstvo često ne prati ovaj trend, ostavljajući stanare nezaštićenima. U mnogim slučajevima, kratkoročni najam odvija se bez jasnih pravila i kontrole, što omogućava zloupotrebe i nelojalnu konkurenciju u sektoru dugoročnog stanovanja. Umjesto da štite interese građana, vlasti često zatvaraju oči pred ovim problemom, vođene profitom koji turizam donosi.
Vrijeme za promjene
Gradovi diljem svijeta već su poduzeli mjere kako bi obuzdali nekontroliranu apartmanizaciju – od ograničenja broja turističkih apartmana po zgradi do uvođenja strožih pravila i poreza za kratkoročne najmove.