Tradicija hrvatskog turizma je pružanje usluga smještaja u domaćinstvima u obiteljskim kućama, a ne u višestambenim zgradama namijenjenim potrebama građana za stanovanjem.
Pogrešnom politikom poticanja apartmanizacije zgrada razvili smo rentijerstvo i doveli se u apsurdnu situaciju da nam cijene i najamnine stanova rastu zbog potražnje za apartmanima, a ne za stanovima, te postaju nerealne, odnosno nedostupne mladim obiteljima.
Apartmanizacija zgrada ugrožava život stanara i uskraćuje im suvlasnička prava na zajedničkim prostorima. Stanari nemaju mir zbog bučnih gostiju koji se ne pridržavaju kućnog reda dok koriste zajedničke prostore, primjerice hodnike, liftove, terase… Kada su stanari kupovali stan nisu očekivali da bi u zgradi mogli biti i apartmani za turiste koji će raditi 24 sata dnevno kao u aparthotelima.
Apartmanizacija, kojom se uništava stambeni fond, posljedica je neusklađene turističke, stambene i demografske politike. I dalje vjerujemo da će nadležna ministarstva uskladiti svoje politike. Prioritet Vlade Republike Hrvatske ne smije biti nastavak poticanja rentijerstva nego provođenje učinkovite stambene politike, kao dijela demografske politike, jer je zaustavljanje depopulacije nacionalni prioritet broj jedan.